Kada dva veka dugo postojanje dinastije Lazar ostavi neizbrisive tragove urezane u zidine velelepnog kaštela u Ečki, ovo zdanje ostaje kao večiti spomenik istorije jednog mesta, na čijim zidovima se čitaju dani i godine svih njegovih stanara kao i onih koji su kroz njega samo prošli.
Pred sam kraj života, rodonačelnik porodice Lazar, testamentom ustanovljava pravilo nasleđivanja poseda po kome samo najstarijem muškom potomku ostaje sve. Kako je sam imao tri sina, posle njegove smrti, dolazi do niza intriga, zahvaljujući kojima posed prelazi u ruke srednjeg. Posle skoro osamdeset godina, Lukačev unuk svojim testamentom menja pravilo nasleđivanja poseda čime novi vlasnik postaje – žena.
Sukobe članova porodice, dobre i loše godine, smene vlasnika, pomno prati i beleži prvo sluga na posedu, zatim njegov sina – konjušar u kaštelskim štalama, i naposletku, unuk, baštovan kaštelskih vrtova.
~~~~
Dragi naši knjigoljupci,
Donosimo vam novi segment na našem blogu – razgovori sa piscima. Započinjemo ga sjajnim intervjuom, sa autorkom romana „Godine Lazara“ , Lanom Papić. Ukoliko još niste imali prilike da se upoznate sa njom i njenim romanom, ovo je prava prilika za to. Hvala Lani na lepoj saradnji, a na vama ostaje da pročitate ovaj blog, a zatim i „Godine Lazara“. Naša topla preporuka ove jeseni.
~~~
1. Zašto pisanje?
Crtanje mi je još uvek dvodimenzionalno, na sluhu mi niko ne bi pozavideo, baletanke i suknje od pet slojeva krutog tila mi se nikada nisu dopadale…
2. Opiši nam ukratko tvoj proces pisanja?
Kod mene proces, zapravo, postoji pre nego što otpočnem sa pisanjem. Ta faza nikada nije laka jer se pitanje – O čemu da pišem? – samo nameće. Međutim, uvek postoji nešto sa čim sam u sukobu, što me žulja i trebam ga pronaći. Kada to uspem, tragam za likovima, pa za naratorom. Potom ispisujem kratak koncept, postavljam kakvu-takvu celinu koja nikada nije precizna, ali je vidljiva. Kada počnem pričati sama sa sobom, znam da sam našla ton i to je trenutak kada se usuđujem napisati prvu rečenicu. Sve dalje je lakše…
3. Savet za pisce u pomolu?
Čitajte.
Naterajte se da pišete svakoga dana.
Zaboravite na reč – inspiracija.
Naučite da cenite kritiku.
Ne napuštajte započeti tekst. Pisanje ne prihvata podelu na dobre i loše ideje. Postoji samo ona na kojoj se radi.
Čitajte.
4. Kako je nastao roman „Godine Lazara“?
Godine Lazara je prvobitno bio naslov priče od nekih šest kucanih stranica. Poslušala sam savet mentora i pokušala da proširim tekst. Od šest stranica je nastalo pedeset, pa prvi tom koji je mogao biti celina za sebe, ali priča još uvek nije bila ispričana do onog mesta gde sam smatrala da trebam staviti tačku. Napisala sam još dva toma i sve to smestila na 631 stranicu. Priča je postala roman, mentor urednik i jedino sam ja još uvek autorka.
5. Opiši nam mesto gde pišeš?
Za stolom, pod prozorom, sa kog imam pogled na ljude, ali ih retko posmatram. Bitno mi je da ih mogu čuti. Žamor mi održava pažnju.
6. Imaš li omiljenog književnog lika? Zašto baš taj?
Uvek je to poslednji lik koji mi nije dao da zaspim. Sinoć je to bio Mijo iz Karakaševe Proslave. Preksinoć me je ,,mučila” Gerta iz Požude Elfride Jelinek.
7. Gde tražiš inspiraciju za pisanje?
Nikada je ne tražim. Mislim da je inspiracija samo izgovor za nerad.
8. Gde čitaoci mogu da nađu i kupe tvoju knjigu?
Ima je u svim knjižarama, a najpovoljnija je u knjižari Most u Novom Sadu, na sajtu prometej.rs i na fb stranici Godine Lazara.
9. A gde mogu tebe da prate? (socijalne mreže) Ako mogu..
Nisam posebno aktivna na mrežama. Imam profil na fb-u, ali ne kačim fotografije sa putovanja niti pišem statuse. Pošto je uredništvu to bilo poznato, napravili su stranicu Godine Lazara na kojoj možete saznati nešto više i o autorki.
10. Šta ti se najviše svidelo tokom pisanja ovog romana?
To je, pre svega, bio proces učenja – otkrila sam nešto što zovem ,,logikom papira”. Neverovatan je osećaj kada vam lik pobegne i odmetne se na svoju stranu. Kasnije vas to više ne iznenađuje toliko. Bilo je tu mnogo istraživačkog rada, desetine stvorenih likova koji me nisu napuštali ni tokom noći, nebrojeno popijenih kafa sa urednikom… Godinu i po dana sam živela taj roman. Ispisujući poslednju rečenicu sam se ujedno i rastajala sa jednim neponovljivim periodom.
11. Otkrij nam tajnu jednog lika, ali nemoj nam otkriti radnju knjige..
Toša ne priča gluposti.
12. Opiši nam proces nastajanja korica? Da li su ti bitne? Koliko učestvuješ?
Smatram da je u tom procesu najbitnija komunikacija sa ljudima koji učestvuju u njihovoj izradi. Insistirala sam da se nikakvi likovi ne nađu na koricama jer mi se to činilo nepotrebnim sugerisanjem čitaocu.
13. Radiš li sada na nečemu?
Uvek radim.
14. Pisac kojeg baš posebno voliš i ceniš?
Zahar Prilepin.
15. Da li su neki autori i knjige uticali na tvoj rad?
Čini mi se da su najviše uticale knjige koje mi se nisu dopale. Kada sam kod drugih autora uspela pronaći greške – logičke i stilske – shvatila sam o čemu moram voditi računa.
16. Omiljena knjiga iz detinjstva?
Pet prijatelja (Inid Blajton) i Džejn Ejr (Šarlot Bronte).
17. Sa kojim autorom bi išla na večeru?
Radije bih sa likom večerala, jer je svaki interesantiji od autora. Pre svih bih pozvala Rafaelu Lilu Čerulo…
18. Koliko polica za knjige imaš u kući?
Samo jednu zovem ,,policom”. To je ona sa koje je nemoguće obrisati prašinu sa najviše pregrade.
19. Osim što pišeš, imaš li još neko zanimanje/hobi?
Završila sam Pravni fakultet…
20. Otkrij nam tajnu o sebi?
Imam mala stopala i velikog psa.
Nemam televizor.
21. Omiljeno mesto u gradu?
Pas me uvek vuče u Crnog ovna ili u Bezec. Ništa se ja tu ne pitam.
22. Čaj ili kafa?
Kafa. Crna. Jaka. Bez šećera.
23. Za kraj:
Možda je sve baš ovako.
Možda je ponešto drugačije.
Knjiga je tu pa sami procenite…
Ovaj roman jeste hronika jednog vremena, kao i svedočanstvo
o ljudima koji
su stvarno postojali, a njihov trag i punoća ljudskosti
ostaje zabeležena među ovim stranicama.
Još nekoliko potpisanih primeraka knjige „Godine Lazara“ možete pronaći u našoj knjižari.
Toliko od nas ovoga puta, čitajte nas sledeće nedelje i saznajte koje to još naslove vam preporučujemo kao savršeno jesenje štivo.
Do tada, čekamo vas u Zmaj Jovinoj 22,