Sa našeg zida: Knjige koje su vam promenile život

Nedavno se na jednom zidu, naše knjižare, pojavio žuti hamer koji je postavio pitanje: Koja knjiga vam je promenila život?
Kako su dani prolazili, tako su se i knjige sve više i više ređale. Iznenadili su nas odgovori, koji se uopšte nisu ponavljali. Inspirisani vašim, dosadašnjim, odgovorima, odlučismo i da ih podelimo sa svetom interneta, gde neko možda pronađe i svoj naslov koji će mu promeniti život. Evo liste knjiga, a i naših skromnih komentara.
Uživajte. A, takođe, svratite do nas da i vi dopunite ovu listu vašim odgovorom.

 

 

Slika Dorijana Greja – Oskar Vajld

Da, da, nije uopšte začuđujuće što je ovaj naslov dobio svoje mesto na „zidu“, mislim da bi uz njega trebalo da ide i neko upozorenje, jer niko nije isti posle ove knjige. Mnogo sočnog greha se u njoj nalazi, pa sad, ko će se odupreti kad i u samoj knjizi piše kako je najbolji način da se odupremo iskušenju taj da mu se predamo – jer i delanje je neka vrsta čišćenja.

~

1984 – Džordž Orvel

Ova knjiga nam svakodnevno svima menja život. Upozorila nas, je još 1949. kada je prvi put izašla, kakva nam se budućnost sprema. Tužno je što je sada, 70 godana kasnije, aktuelnija nego onomad kad su je ljudi prvi put čitali. Ne znam da li nam ova knjiga može promeniti život, ali nam definitivno otvara oči – kakva je vajda od toga? – i hvala Orvelu što ju je napisao.

~

Oko nule – Ana Ristović

Šta je najzabavniji deo prilikom pisanja ovakvih objava (hteo sam napisati postova, pa sam se setio da i mi imamo neku prikladnu reč)? Dobro, osim što je ovo uvid u nečiju intimu, zabavno je i to što ja nemam pojma i nikada nisam čuo ni za autorku ni za delo (a i ne možemo sve znati), pa onda moram da se poslužim raznim pomagalima. Ako sam u pravu (ispravite me ako nisam) u pitanju je pesma ili zbirka pesama – ja sam našao pesmu – koja mi zvuči kao nategnuti manifest feminizma spreman da opomene žene, a s druge strane zvuči i kao parodija. U svakom slučaju, nekome je promenila život, pa je i vi pročitajte, jezik kojim je pesma pisana veoma je, pa, da tako kažemo – slobodan… 🙂

~

Hari Poter – Dž. K. Rouling

Malo je onih koji još uvek nisu čuli za čuvenog čarobnjaka Harija, a puno je onih kojima je baš on, okrenuo život naopačke. Mnogo je razloga zašto je baš ova priča osvojila milijarde srca, širom čitave planete Zemlje, a mnogo je i razloga zašto je baš ona promenila nekome život. Možda zbog istinski, pravih prijateljstava između likova, možda zbog njihove dobrote i želje za stvaranjem jednog sveta u kojem vlada opšte dobro i prave vrednosti, možda zbog ljubavi koja se ne gasi i koja ih borbeno vodi ka cilju, možda zbog toga što Harijeva priča, osim što nudi jedan kompletno novi svet čarobnjaka koji je savršeno osmišljen, bogat detaljima i potkovan sa svih strana, tako da sve ima apsolutnog smisla, a usput je i slikovito i bajno opisan, takođe i uči, kako mališane, tako i ove velike, da ljubav prema prijateljima i porodici, sloga i iskrenost će uvek, ama baš uvek, pobediti svo zlo ovog sveta, ma koliko veliko ili malo bilo. Hari Poter je jedna od onih priča koja se ureže duboko u srce i nikada ne izlazi iz njega. Možda grešimo, pročitajte, pa nam javite.

~

Pre nego što umrem – Dženi Daunam

Stvarno, oduvek mi je bila interesantna ta ideja o spoznaji sopstvenog kraja, ili tačnije, kada bi nam rekao kada se „naša straža završava“. Šta onda? Kako provesti ostatak vremena, čime ga prekratiti ili „produžiti“? U svakom slučaju, ovakve knjige nas „uče“ da cenimo ono što imamo, što zvuči kao jedan ogroman i teško svarljiv kliše, ali to je upravo ono što najlakše zaboravljamo. Moramo biti malo zadovoljniji iako je skoro sve 1984.

~

Homo Deus – Juval Noa Harari

Ova knjiga ima sjajan podnaslov: Kratka istorija sutrašnjice. Sutra je pomalo već i istorija, jer je čovek učinio i savlado gotovo sve prepreke – „ukrotio“ prirodu, sve više je onih buckastih nego onih koji umiru od gladi (???), više je samoubistava nego izginulih u vojnim jurišima (???) i više je onih koji umru stari nego od zaraznih bolesti. Šta nam još preostaje nego da pobedimo smrt i budemo Homo Deus. Srdačno vam preporučujem i Vladana Desnicu „Pronalazak Athanatika“ koji govori upravo o ovoj temi.

 

Jednostavnim jezikom pisana, uprostila sve visoke filozofije (neke teze prosto nalepila da se bolje sklope i posluže kao dokaz) ova knjiga ponovo upozorava – čujemo li mi išta?

~

E, zabole me – Mark Manson

Moramo ceniti ironiju ove liste – odmah za upozorenjem dolazi ovakav naslov. Ako bih morao, više bih se složio sa ovim naslovom nego sa onima koji nam govore kako svi da budemo srećni, kako da živimo, koji je najkraći put do savršene sreće i neverovatnog uspeha. Pa da, zabole me, ne možemo svi biti savršeni, možemo nekada i prosto živeti i nemati pozitivno mišljenje.

 

Eto, stvar ukusa i izbora: E, zabole me VS Bilo koja knjiga npr. Lujze Hej.

~

Silmarilion – Dž. R. R. Tolkin

Šta sad da radim? Nemam blagog pojma kako je nekome Silmalirion promenio život, ali ako je, meni je zbog toga drago. Ko nije čitao ovog maga fantastike, neka to obavezno uradi čak i ako nema običaj da čita ovakvo štivo, obećavam da ne spada u one kalupe koje zamislimo kad neko kaže „fantastika“.

~

Majstor i Margarita – Mihail Bulgakov

I ovo je dosta interesantno. Knjigoljupci su se baš potrudili da mi zakomplikuju pisanje… 🙂 Pitanje koja vam je knjiga promenila život? je prilično komplikovano, bez šale – posebno kada zaronimo u sadržaj ove knjige. Mada, evo, ova knjiga može od ateiste načiniti vernika, ili bar nekog ko ne sumnja toliko u postojanje Boga; ili naučiti nas tome šta je „prava ljubav“; ili jednostavno promeniti pogled na književnost i stvoriti otpornije estetske filtere kad su u pitanju knjige i književnost.

~

Alhemičar – Paulo Koeljo

Joj, ovo baš ne bih komentarisao, ali dobro, radujmo se promenama. Koeljo je izrazito dobronameran i pozitivan čak i kad Veronika odluči da umre ili sedimo na obali reke Pjedre i plačemo. Da, jasno mi je, podsticajna je knjiga, ima nešto pozitivno u njoj i u vezi sa njom.

~

Bludni sin – Čarls Bukovski

Oduševim se svaki put i sigurno je ovo napisao neki tinejdžer (imamo li neki adekvatan izraz u srpskom?) ili neko ko ne želi da odraste – Petar Pan savremenog doba; neko ko uviđa nepravdu u društvu; revolucionar koji se sprema da iz korena menja sve – sjajno. Mada, ja ipak više volim Lovca u žitu ( koga briga).

~

Pas – Ivan Tokin

Ovo je knjiga o psu, zapravo perspektiva psa, ali ipak ne začuđuje što može čoveku promeniti život. Iako ju je pisao čovek, nije pogrešio, od životinja možemo mnogo naučiti.

 

Ivan Tokin nije Valjarević (trebalo bi me kazniti zbog ovakvih subjektivnih upadica), ali knjiga jeste vredna pažnje.

~

Buđenje – Antoni de Melo

Bilo bi veoma interesantno kad bi bilo moguće čuti razgovor Marka Mansona (E, zabole me) i de Mela. Možda bi se i složili u nekim segmentima, jer de Melo nije toliko „pozitivan“ koliko nam se može učiniti, ume on i šamar da nam udari u cilju razbuđivanja. Pa da, boli buđenje, i nije uvek prijatno, ali bolje je „probuditi se“ i uvideti kakva je stvarnost, pa onda reći: E, zabole me.

~

Troja – Adel Geras

Pa, ne znam, u svakom slučaju, dobro je iznova i iznova ponavljati pripovest o Troji i njenoj propasti, ali bih se lično vratio Homeru ili nekom udžbeniku, pa čak i mitovima. Nije važno, pripovest o Troji ne može se mnogo menjati, sve je stvar interpretacije, a u svakoj od njih postoji segment koji stvarno odjekuje kroz vekove.

~

Stranac – Alber Kami

Ova knjiga kod mene uvek budi određenu dozu jeze. Strah od apsurda prirodno se budi kako se bližimo kraju pripovesti i sve nam više pada na pamet Sizif koji gura kamen uz brdo. Ovo delo je takođe svojevrstan vid upozorenja, ali ne na prilike oko nas, već na buru (ili njen nedostatak) unutar nas samih.

~

Faust  – Johan V. Gete

Nakon što sam pročitao Fausta imao sam osećaj da je sva nemačka filozofija stala u ovo delo, da se prosto stopila u njega i da je tako, zamaskiranu, usvajamo i lakše poimamo. vrhunsko delo i moglo je promeniti nečiji život na svaki mogući način. Pa da, u ovom slučaju mi je jasno što je neko stavio Fausta na zid.

~

Kradljivica knjiga – Markus Zusak

Sve baš sve se može naći u ovoj knjizi. Jedna istorija, jedna epoha, jedna divna priča, koja pomera granice i preispituje prave vrednosti.
A glavno pitanje koje postavlja : Koliko je jaka vaša ljubav prema knjigama?
I da li je jača od Lizel-ine?

~

Leto kada sam naučila da letim – Jasminka Petrović

Jedna mala ruka nam je lepim, pisanim slovima, sa okvirom i cvetićem, ovo napisala, i to nas čini izuzetno srećnim. Pogotov što je izabrala/o baš ovu knjigu. Jedna lepa priča, o baki i unici, koja uči da se leti.

~

Kad je niče plakao – Irvin Jalom

Jalom je proverena priča – vešto i nenaporno upakovana psihologija koja ne zalazi u široki opseg knjiga za samopomoć, a ipak nečemu i nauču, jer, subjektivno, reklo bi se da je čovek zaista temeljno istražio, pa – usuđujem se da kažem – i razumeo filozofiju pomenutog Ničea, ili bar deo koji mu je dovoljan za samu priču. A ako vam i ne promeni život, ništa ne gubite, jer vreme koje „potrošite“ čitajući ovu knjigu (ili neki drugi naslov ovog autora) zaista je kvalitetno „potrošeno“.

 

~

Sto godina samoće – Gabrijel Garsija Markes

Ova knjiga ne da menja život nego nas čitave okreće i obrće i u fizičkom i u mentalnom smislu – i voleo bih da nam se javi onaj koji se nije premetao u fotelji dok ju je čitao. Preterujem, naravno, utiska radi, ali zaista „pomera“ i ako vam nije uspelo da je iz prvog pokušaja pročitate – a svi o njoj pričaju – nije to ništa, samo još nije vreme za nju, a kad dođe to „pravo vreme“ onda se čita bez stajanja i prekida.

~

Na posebna te vodim mesta  – Dženifer Niven

Ljubav je divna stvar, pogotovo kad nađeš osobu sa kojom možeš biti potpuno svoj. Kao tinejdžeri sve nas muči, od mesta gde živimo, do roditelja, prijatelja, škole, ljubavi, ama baš sve. Hoćemo sve i to odma, ne znamo ništa, pravimo se da nam je sve jasno, naš mali svet je najbitniji, i tako, izgubimo se u svim tim problemima, zaboravimo da živimo i cenimo ljude oko nas i život oko nas. Ova knjiga suočava se sa svim tim problemima. Tinejdžeri, saznajte da li im nađe i rešenja, pa nam javite.
Onako, pod predpostavkom, možemo da poverujemo da je ovo jedna knjga koje može da promeni nekome život, baš zato što sto razume svoga čitaoca i baš zato što je u istom problemu.
A ima li rešenja?

Javite nam.

~

Proces – Franc Kafka

Nadam se da onaj kome je ova knjiga promenila život nije imao iskustva kao nesrećni protagonista, ali da, izrazito otrežnjujuće štivo. Da se za čas prebacimo na filmove, a u vezi je sa ovom tematikom, obavezno pogledajte I, Daniel Blake. Lako je doći do apsurda kad se susretnemo sa birokratijom, i osećamo se krivima, a da ne znamo ni za šta smo tačno optuženi, ni šta smo skrivili.

~

Senka vetra – Karlos Ruis Safon

Sjajna avantura i prelepo napisana. Posleratna Barselona a sve se vrti oko knjiga, knjižara i zaslađeno misterijom i filovano uzbuđenjem (jede mi se slatko). Uglavnom, čeka vas nekoliko nastavak, koji zapravo i nisu nastavci, ali se likovi ponavljaju i sklapate slagalicu jednog velikog dela koje se završava Lavirintom duhova 2.

~

Gejmeri – Oliver Ušman

Deca su ukras sveta :)))

Mi i nismo neki gejmeri. Uopšte. A nismo ni znali da postoje knjige poput ove. I nemamo je u našoj knjižari. Ali jako bismo voleli da čujemo i malo više o njoj od osobe/tinejdžera koji je i napisao da mu je baš ona promenila život. Mada, sigurno smo da ako joj je svrha da te učini boljim gejmerom, i da to i jesi postala/o, onda je svasvim jasno i glasno zašto baš ova knjiga.

~

Laži loka Lamore – Skot Linč

Opet smo u domenu fantastike i opet je imala čudesan uticaj na nekoga. Zaključujemo da ne su knjige moćne ma kom žanru da pripadaju i vrše uticaj lagano i spontano, takoreći, stranicu po stranicu sve dok mi sami „ne okrenemo novi list“. Elem, Lok Lamora je predstavljen i kao čovek i kao legenda, niko ga stvarno nije video, ali su za njega čuli svi i tako se stvorio mit o vrhunskom mačevaocu, Robinu Hudu iz sveta fantastike, koji krade od bogatih – drugačije i nema mnogo smisla – i daje siromašnima, a šta je od svega toga istina i ko je Lok Lamora, znaćete kad pročitate.

~

Braća Karamazovi – Fjodor M. Dostojevski

Ovo delo ne nije promenilo živote već čitavo poimanje i način proučavanja romana, a svet književnosti potpuno poremetilo, uskomešalo i postavilo visoke – pa i nedostižne – kriterijume svim budućim piscima. Porodična saga – pa izvolite, samo napred.

~

Zašto muškarci vole kučke – Šeri Agrov

Pa dobro… zanimljivo.
Kaže opis knjige da je ova knjiga zapravo za oba pola. Čini se da je za sve vas koji se mučiti sa vezama i kako biti u istima. Ako je nekome pomogla, onda možda može i vama.
Mi ne znamo. Ali isto bismo voleli da čujemo više.

~

Kad je cvetala vutra – Srđan Marković

Nemam pojma, za ovo baš nikada nisam čuo, a internet mi ne pomaže mnogo, ponudio mi je samo odlomak iz same knjige, a iz njega ne saznajem gotovo ništa, ali evo:

„On zna da smo mi ubacili onaj loš LSD još posle „leta ljubavi“ 1967. i onaj Dž. F. K. je naša žrtva jer je previše slušao doktora Filguda i Kapetana Ameriku. Šta je trebalo da dozvolimo? Da cela Amerika hoda obnažena i viče „peace and love`. Onaj Čarli Menson je naša pudla koja je zabiberila svim onim hipicima u Holivudu koji vole da se zezaju za naše pare.“

Biću slobodan pa ću pretpostaviti da roman nije samo o „vutri“ i da tu mora biti neke simbolike – ili ne mora?

~

Moja genijalna prijateljica – Elena Ferante

Ferante groznica obuzela je mnoge glave, i od kako se pojavila, ne prestaje. Ima nešto u Eleninim rečima što vuče za nos i tera te da čitaš, a jednako tako i kada završiš, ostaje uz tebe, onako kao senka ili kao neka misao koja ti se povremeno uvek vraća, kao neka pesma koju ne možeš da izbaciš iz glave. Svašta može da se nauči od glavnih junakinja, a možda kao glavnu pouku, mogu izvući to da svako može sve, ako ima dovoljno žari u sebi. Pa čak i da ‘nestane’ sa lica zemlje.

~

12 pravila za život – Džordan Piterson

Ako su pravila ono što vam treba da biste vodili srećan život, onda su ovih 12 svakako jedni od alata za to.  Dr Piterson tvrdi da nam trebaju pravila u životu kako bismo sprečili haos, i uspostavili život koji želimo da vodimo, ali ne umemo da se sredimo. A nekome je pomogla i promenila život, mora da ima nešto u njoj.

~

Ništa se nije desilo – Stefan Janjić

Iako se nije dugo zadržala na tržištu i koštala svega 300 dinara, ova knjiga je očigledno ostavila traga na čitaoce, pa i „život nekome promenila“.  Student medicine useljava se u stan pokojnog novinara velikog srpskog lista. Pokušavajući da napravi mesta za svoje stvari, u sređivanju naizgled bezvredne zaostavštine, pronalazi dokaz da je bivši vlasnik stana, cenjeni urednik ratne rubrike koja se bavila ličnim pričama iz Sarajeva pod opsadom, u tekstovima menjao imena žrtava i korigovao narečje, praveći tako od muslimana (budućih Bošnjaka) Srbe. Priča prati otkrivanje tajni i laži prethodnog stanara i suočavanje sa porodičnim i ličnim tajnama i lažima.

Eto, nadamo se drugom izdanju ovog romana.

** Kako nam dojavljuju, nakon čitanja našeg bloga, Imprimatur je ponovno, skoro,  izdao ovaj roman.Pozivamo ih ovim putem da nam ga i dostave u knjižaru. ***

~

Stepski vuk – Herman Hese

Naravno, prvo što mi pada na pamet je ono upozorenje (nema navodnika, stvarno je upozorenje) s početka knjige u kom piše – samo za ludake. Mislim da je većina nas bila dovoljno luda da ovu knjigu (pa i sve ostale Heseove) pročita nekoliko puta. Sad, da li menja život, ne bih znao, ali utiče na nekakvu unutrašnju promenu i bez 1254861357 „pravila“… 🙂

~

Hajdi – Johana Špiri

Ako ste se dohvatili romana sa odgovarajućim brojem stranica, a ne slikovnice ili neke skraćene verzije, složićete se da je jednako i dobro i loše čitati je sa sedam-osam godina. Ima baš tužnih delova, ali, valjda je i to bitno naučiti. U svakom slučaju prelepa knjiga (ne mislim na korice).

~

Zločin i kazna – Fjodor M. Dostojevski

Aha, aha, razumem. Ovde se ne radi o konkretnom događaju iz romana koji menja život (bar se nadam) već o kompletnom utisku koji imamo na kraju čitanja ovog grandioznog dela. Čitava tranzicija kroz koju prolazi raskoljnikov od prve do poslednje stranice utiče i na nas dok ga pratimo, pa sad – od nas ispadne ili Napoleon ili vaš.

~

Nijedna…

Iz nekog razloga, pored ovog zapisa stoji tužić, da ne kažem tužni smajli. Mislim da ovo ne znači da onaj koji je ovo napisao nije pročitao nijednu knjigu, već mu prosto nije promenila život – dozvoljeno je prosto uživati u čitanju. Interesantan odgovor.

~

Toliko od nas ovoga puta, čitajte nas sledeće nedelje jer vam pišemo o našem omiljenom štivu iz ženskog pera.
A do tada, čekamo vas u Zmaj Jovinoj 22, u pasažu, u podrumu,

 

Vaša Knjižara Most #SVIUMOSTU

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришете користећи свој WordPress.com налог. Одјави се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришете користећи свој Facebook налог. Одјави се /  Промени )

Повезивање са %s