Dragi knjigoljupci, vreo jul doneo nam je neke baš vrele nove naslove!
I pored objektivno otežanih uslova za rad, smanjene posete knjižarama, te smanjenih budžeta za nove izdavačke projekte, izdavači u Srbiji uspevaju da nas svakog meseca obraduju kvalitetnim knjigama. Moramo im za to skinuti kapu i čestitati na trudu i ljubavi koje u svoj posao ulažu!
Noviteta je bilo dosta, ali mi smo za ovaj put izabrali 5 novih naslova, a uvek vam predlažemo da nas posetite i pogledate šta se još krije na našim policama 🙂
Evo julskih književnih poslastica:
Testament g. Napumosena da Silve, Žermano Almejda

Izdavačka kuća Dereta u svojoj ediciji „dereta vam predstavlja…“ donosi nam roman pisca sa Zelenortskih Ostrva, Žermana Almejde. Roman je prvi put objavljen 1989. godine i već tada je književnoj javnosti bilo jasno da se radi o ozbiljnom novom glasu portugalskog govornog područja.
Nakon što je preminuo g. Napomuseno da Silva Araužo, jedan od najuglednijih stanovnika San Visentea, otkriva se da je iza sebe, pored bogatstva, ostavio i testament otkucan na 378 listova hartije, sa pridodatih deset strana ispisanih rukom. Iako su svi na Zelenortskim Ostrvima mislili da znaju ko je g. Napomuseno, uvaženi preduzetnik koga su krasile nebrojene vrline, neženja i nekadašnji vlasnik prvog automobila na ostrvu, čitanje testamenta naglas, jednog toplog popodneva, ostaviće u šoku sve prisutne, a naročito njegovog jedinog naslednika, sinovca Karlosa…
Nama zvuči veoma zanimljivo!
Čovek koji plače od smeha, Frederik Begbede

Knjigoljupci, poštovaoci Begbedea (odosno njegovog pisanja) ovim naslovom završava se priča o Oktavu Parangu, kojeg smo pratili kroz 699 dinara i Upomoć, molim za oproštaj. Oktav je ponovo promenio profesiju, ali priča nastavlja istim tokom, onako, okrutno, duhovito, cinično i, najviše od svega, iskreno. Kako se Oktav Parango snalazi u doba modernog otuđenja, treći i poslednji put, videćemo u Čoveku koji plače od smeha.

Ovako, hm, ne, još nisam spreman, samo da se saberem… Ma nema šta, najbolji roman načinjen od zbirke priča. Eto, kako sad roman od zbirke priča? – e, pa, lepo, Ivana je pronašla načina da napiše priče o nekoliko različitih žena, ali tako da imate osećaj da su sve one deo neke veće celine (možda žive u istoj zgradi – ne žive, samo dajem primer), svaka na svoj način obeležena majkom (arhetip majke, pa sad, to baš svašta znači, ali se svodi na jedno), porodicom, nedostatkom porodice… Misli junakinja jure na sve strane. Pred kolapsom, pod stresom, u prašumi toka svesti one se bore da prokrče put (neverovatno dugačkim rečenicama interesantne interpunkcije – čist pank (nije, nego se tako kaže)).
Prateći ih u korak po pločniku, pravimo krug oko najvažnijih tema. Seksualnost, usamljenost, roditeljstvo, predrasude i dubinsko razmatranje odnosa majke i ćerke.
Biće jasnije kad pročitate knjigu, pa će mene interesovati šta vi imate da kažete… 🙂

Evo, malo proze u izdanju Trećeg Trga (izgleda da sve ide velikim početnim – interesantno) za koje smo mislili da će samo poeziju izbacivati. Možemo pretpostaviti da je u pitanju lirski roman i kako se čini, tematizuje posledice pronalaženja sebe u ženskom trojstvu: u ulozi majke, ljubavnice i negovateljice.
Simpatičan mi je taj izraz „ostvariti se u ulozi majke“, to je kao, nisam ja baš majka, samo mi je to uloga, ali reč je o (da sad ne banalizujem, a kako i ne bih kad sve zvezde i zvezdice tako kažu) dekonstrukciji subjekta – o ulogama koje se menjaju kako život odmiče, pa bih rekao da je u svakoj priči o ostvarivanju u ulozi ovoga i onoga, takođe reč i o nepostojanju slobode.
Eto kako se lako može skrenuti sa teme. No, shvatili ste vi sve, ne sumnjam ja.

Ne znam kako vi reagujete na ovo (živela sekcija – komentari), ali ja mislim da bih čitao bilo čije dnevnike, makar na ulici našao dnevnik nasumične osobe bez imena i prezimena (jeste, malo bi mi bilo neugodno što tako voajerišem, ali ko je otvorio eurokrem (evrokrem), a nije ga probao). U ovom slučaju ime i prezime je Bora Ćosić i u pitanju su njegovi dnevnički zapisi od 2013-2020 (koja još nije gotova, ali dobro). Da se razumemo, postoji mogućnost da nećemo saznati ono što bismo saznali iz dnevnika nekog ko nije planirao da ga čita javnost, ali sigurno ćemo imati uvid u Borina razmatranja, tumačenja i mišljenja o svetu, ali i o njemu samom. Ima on dosta interesantnih knjiga, tipa (da se slikamo, hehe) Uloga moje porodice u svetskoj revoluciji.
To je to, kao i uvek, podstičemo vas da nam pišete, jer uvek imate interesantne uvide, a osim toga, bude nam baš drago.
Pozdrav do sledećeg čitanja.

