Приказ: Red in blue трилогија

Драмски текст Red in Blue Tрилогија Леоноре Миано (Прометеј, 2021) састоји се из три чина или дела једне трагедије: оне која говори о трансатлантској трговини робовима и њеној оркестрацији у подсахарским земљама.

Разоткривање окупља духове и божанства у свету чија је равнотежа нарушена. Новорођене бебе се рађају лишене душе јер Маиибуие, лик нерођених душа, одбија да се ту инкарнира. Они објављују разлог свог штрајка, захтевајући да Сенке могу да проговоре о својим прошлим делима: лову и предаји људских бића странцима који су дошли путем воде. Реч је дата овим одвратним душама, позваним да изађу пред Инии, прво божанство, да открију мотиве својих злочина. Која казна чека ловце на људе?

Жртвовање је инспирисано личностима и аспектима јамајчанске историје. Два концепта јунаштва се суочавају један са другим – између оних који одбијају јарам и повлаче се у планине и оних који остају у равници. Међутим, мировни споразум предложен краљу Маруну игнорише дубоке везе које их уједињују. Хоће ли сви пристати на ову жртву?

У делу који носи назив Гроб, Џедидија, афрички потомак, пошто-пото жели да се тело њеног брата сахрани у Џемеју, земљи за коју тврди да припада њиховим прецима. ОСтановници овај захтев глатко одбијају: ниједан странац не може бити сахрањен у њиховој земљи.

Попут модерне Антигоне, она одбија да се повинује и доноси ДНК тест као непобитан доказ њихове припадности једној од заједница те земље. Хоће ли Џедидијана тврдоглавост моћи да их одобровољи?

Ово дело доводи у питање однос између субсахарских и афричких потомака нудећи простор за размену и сусрет, са циљем залечења рана из прошлости. Употпуњен заносним ритмом, овај комад Леоноре Миано отвара пред нашим очима читав свет невероватних боја, прожет светлошћу. Red in blue Трилогија односи се на меланхолију плаве ноте, на пореклo блуза.

Ауторка је 2012. године добила Селигманову награду за текст Ecrits pour la parole (Писати због речи). Исте године објављена је и њена збирка предавања Habiter la frontiers (Живети на граници).

Аутор текста: Александар Танурџић

„Демијан” Херман Хесе – другонаграђени приказ

Јун лети, још мало па ћемо га испратити, а не би ваљало да прође без објављена свих пет приказа, награђених на нашем конкурсу. У претходном тексту пренели смо вам рецензију Милице Бједов уз коју смо пожелели чим пре да се упознамо са делом Јелене Димитријевић.

Овог пута објављујемо приказ Петре Репац, мастер проф. српског језика и књижевности, којој је највећа инспирација Меша Селимовић. Петра се бави лекторисањем и писањем кратких прича и есеја, а ево њеног виђења једног књижевног класика. Уживајте у читању!

„Демијан” Херман Хесе

„Птица се пробија из јајета. Јаје је свет.
Ко хоће да буде рођен, мора да разори један свет.
Птица лети ка богу. Бог се зове Абраксас.”

Велика олуја надвила се над Европом. Облаци избацују пушчана зрна и Европа крвари до смрти, али се из ње рађа горостасна птица остављајући наду да ће човек на крају пронаћи излаз. Tај нови човек, који мора да открије пут до себе, више није исти након братоубиства. Када спозна себе, прихватиће и тамну и светлу страну свог сопства. Упознаће Абраксаса. Будући да је Европа горела до пепела, нови човек узлеће из тог пепела насиља, а према гностичком учењу – он сада треба да господари својом судбином.

            Питање зла је питање одлуке. Наши прародитељи су својевољно одлучили да узму јабуку, а тада је подстрекач био неко споља, сећамо се – једна змија (и једна жена). Синклер, јунак ове приче, модификујући тај наследни грех – лажно тврди да је украо јабуке не би ли био већи и бољи него што јесте, због чега је протеран из породичног раја.

            А да ли је Каин имао избор? Какав год да нам је одговор, једно је извесно – овде је подстрекач био сакривен дубоко у Каину, те је зло нешто што је дошло изнутра. Након прве проливене крви, сва потоња је била неизбежна. У рату је брат убио брата, јер нам је свима иста мајка. Када прочитамо овај роман, онда нас нешто непрекидно тера да преиспитамо свој став о Каину. ,,Јак је убио слабога”, казаће Демијан, за њега нема двоумљења.

Обновљеном свету требају карактерни људи који стоје иза својих дела и који су увек спремни, јер ,,сви људи који су утицали на ход човечан били су спремни пред судбином”. Да је Каин безрезервно веровао у себе и свој рад и да је наставио да обрађује земљу не марећи за Божију одлуку да прими Авељеву жртву, да је сузбио свој убилачки нагон разумећи колико је излишан, јер је и он индивидуа подједнако важна као што је и Авељ, не бисмо ли могли рећи да би он тада достигао своју целовитост и пронашао сврху? Шта је онда Каинов знак? Да ли је то заправо моћ које су се сви плашили? Моћ и храброст да се прихвати судбина.

Прочитајмо Демијаново мишљење о томе:

,,Тај човек је био моћан, од тога човека су се плашили. Он је имао знак. То се могло објаснити како год се хтело. А људи хоће увек оно што им одговара и што им повлађује. Плашили су се Каинове деце, и зато су ова имала знак. Људи срчани и од карактера јесу увек другим људима врло неугодни. То што је по земљи ходао род неустрашивих и непријатних, то је било врло незгодно, те се стога том роду приденуо један надимак и једна прича”.

            На последњем степенику до себе самог, Синклер ће проћи кроз Евин врт и научиће још нешто – да и љубав треба да има огромну снагу довољну да вуче и да привуче, с тим што јединка никако не сме изгубити своје ја у том додиру са другом.

            Могли смо још на почетку овог текста да кажемо како је ово роман о одрастању и сазревању Емила Синклера уз једну необичну личност – Макса Демијана. Али то би било сувише једноставно. Ово је прича о младићу који мора бити спасен од стране сопства не би ли пронашао своју исконску везу са душом. И ово је прича за нас који још увек повлачимо границе своје личности сувише уско.

Knjige u filmovima

Ovih dana verovatno svi gledamo znatno više filmova i serija nego što bismo u normalnim okolnostima to radili sredinom proleća. Možda je to i razlog zašto su nam u poslednje vreme filmovi inspiracija za tekstove.

Kao što znate, pisali smo već o filmskim adaptacijama književnih dela, a danas želimo sa vama da podelimo neke od filmskih scena u kojima junaci čitaju. Pa, da zaplovimo…

The Inglorious Bastards

tarantino

Zanimljivo, dok se ova slika postavlja na radiju kreće pesma The Delfonics-a Didn’t I (Blow Your Mind This Time), koja, doduše, nema veze sa filmom sa gornje slike (Prokletnici ili The Inglorious Bastards), ali ima veze sa jednim starijim Tarantinovim filmom – Jackie Brown.

U svakom slučaju, prelepo je kako se stvari u umetnosti otkrivaju, preprliću i kuda vas nose. Nije nam zato bilo teško da malo istražimo i koja je to knjiga koju čita lepa i hrabra Šošana iz Prokletnika (da li i vi volite Tarantinove ženske likove?). U pitanju je francuski prevod krimi-romana engleskog autora Leslija Čarterisa, Svetac u Njujorku. Čarteris je imao čitav serijal romana čiji je glavni lik antijunak sa nadimkom Svetac, a ova epizoda objavljena je prvi put 1934. godine. Kako kod Tarantina ništa nije slučajno, tako i ova epizoda serijala koju Šošana čita ima simboličko značenje – govori o brutalno nasilnoj osveti glavnog lika, koju sprovodi nad ubicama. Ako ste gledali film znate na šta se ova simbolika odnosi, a ako niste, ne znamo šta čekate!

Idemo dalje…

Before Sunrise

before sunrise

U prvom delu filmske trilogije (ako možemo tako nazvati ove filmove) Ričarda Linklejtera, Before Sunrise, u vozu se upoznaju Džesi (Itan Hok) i Selin (Džuli Delpi). Oni će provesti ostatak dana i celu noć šetajući po Beču, a u zoru će se rastati, da se ne sretnu narednih 15 godina, odnosno u sledećem filmu koji nosi naziv Before Sunset.

A sve je počelo tako što su u vozu razmenili nekoliko pogleda i ono glavno – pitali jedno drugo o knjigama koje su u tom trenutku čitali. Selin je čitala antologiju erotske proze Žorža Bataja, a Džesi autobiografiju nemačkog glumca Klausa Kinskog All I Need is Love. Ove knjige na neki način naglašavaju ideju vodilju filma –  iskustvo ima svaku prednost nad racionalnošću, a spontanost je jedino čime se likovi vode. Lepa, romantična priča, ako volite takve.

Moonrise Kingdom

moonrise kingdom

Ah, Ves Anderson i ovaj preslatki, presltaki film! U pitanju je naravno Moonrise Kingdom. Verujemo da je svaki pravi ljubitelj Andersonovih filmova već upoznat sa ovim ostvarenjem, a vama koji niste, najtoplije preporučujemo da u ovim čudnim danima izolacije ogrejete srca i nauživate se upijajući Andersonovu estetiku.

Ukratko, ovo koferče sa knjigama pripada glavnoj junakinji, dvanaestogodišnjoj Suzi Bišop. Ona i njen izabranik odlučuju da pobegnu od svih i nastane se u divljini. Sa sobom nose samo ono najvažnije. I tako saznajemo da je Suzi ponela 6 knjiga, inače ukradenih iz biblioteke.

Ves Anderson u svojim filmovima poklanja veliku pažnju detaljima i time svaka scena dobija na uverljivosti. Bilo da su u pitanju mape, gradovi ili knjige, uvek vam se čini da te stvari zaista postoje i u realnosti. Tako je i sa ovim knjigama. One u stvarnosti ne postoje, pa su za potebe dizajna korica posebno angažovani umetnici, a sam Anderson je napisao delove koje glavni junaci čitaju. I ne samo to, ovde možete pogledati kratak film o ovim knjigama i čuti Suzi kako ih čita. Preslatko.

10 Things I Hate About You

reading-the-bell-jar-galore-mag

Ako ste bili tinejdžer(ka) krajem devedesetih godina, onda ste sigurno jako voleli film 10 Things I Hate About You. Neki od nas su se ovde prvi put upoznali sa fantastičnim Hitom Ledžerom, a i Džulija Stajls je dobila dve nagrade za ovu ulogu.

Osim Džulije i  Hita u glavnim ulogama, još jedan razlog zašto je ovaj film visoko ocenjen uprkos svom žanru (romantična komedija) verovatno leži u činjenici da je u pitanju svojevrsna adaptacija Šekspirove Ukroćene goropadi. Pa tako za glavnu heroinu imamo mladu Ket (kod Šekspira je Katarina) koja je samosvesna, oštroumna, britkog jezika i ne želi da živi život prema očekivanjima drugih.

Zato će upitati profesora književnosti zbog čega na časovima ne obrađuju dela Silvije Plat, Šarlote Bronte ili Simon de Bovoar, već čitaju „mizoginog alkoholičara Hemingveja“. Na slici je scena iz filma u kojoj Ket čita Stakleno zvono, jedini roman pesnikinje Silvije Plat, koja je, mesec dana nakon što je knjiga objavljena, izvršila samoubistvo…

Vredi se malo podmladiti i pogledati ovaj film ponovo, ili ga tek otkriti, ali samo ako imate manje od 20 godina 🙂

 

Eto, dragi knjigoljupci, nismo spomenuli mnogo scena u kojima su knjige, ali smo se zato kroz ovih nekoliko filmova podsetili mnogih stvaralaca i njihovih dela. A to je i ono najlepše što doživljavamo kada se otvorimo za uživanje u filmu, knjizi, muzici ili arhitekturi.

Jedva čekamo da čujemo koje su vaše omiljene filmske scene u kojima su knjige. Pišite nam!

Do sledećeg čitanja pozdravlja vas ekipa iz knjižare,

Vaša Knjižara Most

 

 

Svetski dan knjige!

Dan knjiških moljaca

IMG_8563Idemo, knjigoljupci! Danas proslavljamo naš dan. Danas nema podele na polove, rodove, klase, mase, organizacije – vladine, nevladine (kako li se piše ova reč), nismo osetljivi i tolerantni smo jer nam tolerancija ne pada na pamet, sve je usmereno samo na – knjigu.

Listamo, čitamo i obrćemo, vadimo sve iz polica i preslažemo, brišemo prašinu, prisećamo se, pravimo liste, slučajno cepamo, pa nam bude žao, ali prepustimo se, danas je dan KNJIŠKIH MOLJACA i drago nam je i lepo nam je i danas smo svi knjiga.

IMG_8914

Godišnjice važne za svet književnosti

Sve je popčelo obeležavanjem godišnjice smrti Šekspira i Servantesa (na stranu ona zvanična strana priče o Generalnoj konferenciji Uneska u Parizu). Katalonci su smislili bolju priču, van papirologije i birokratije. Na viši nivo je izdignuta ova priča i veoma je, takoreći, humanistički nastrojena, kako bi zapravo i trebalo biti – Katalonci razmenjuju knjige i ruže i od toga naprave čitavu manifestaciju.

U Madridu je pokrenuta akcija pod nazivom „Sloboda, to je knjižara“, jer izgleda Španci generalno prepoznaju važne stvari i rado se mire na ovaj dan, pa ne čudi što se veliki broj istaknutih ličnosti iz oblasti kulture pridružio i podržao akciju.

Širenje virusa, ali knjiškog

IMG_4818

Ne mogu, a da se ne zapitam (odakle mi ovakav početak, da mi je znati), što mi stalno kaskamo i ne primećujemo ove divne običaje, što ih ne prisvajamo i ne širimo dalje?

Kada već mora neki virus, neka to danas bude ovaj knjiški. Neka se širi knjiga iz ruke u ruku (ili poštom), neka do svakoga stigne bar jedna knjiga, a ruža je i više nego dobrodošla, ako je imate gde ubrati ili kupiti. Danas budimo MI samo na španski način. Ja sam za, a vi?

Ima lepih stvari, knjigoljupci, znam da vi to znate, jer u suprotnom ne biste voleli knjige.

Naši omiljeni književni likovi

Kad uzmemo knjigu u ruke mi smo, u suštini, spremni za vožnju i niko od nas se neće vezati nikakvim sigurnosinim pojasevima, jer što bismo – vožnja bi i trebalo da je što luđa, mislim, kad smo već pošli, neka bude uzbuđenja (amin).

Sad shvatam da možda nisam dobro počeo ovaj post (ma, kako se kaže na srpskom, nemoguće da nemamo reč?), jer nećemo pričati o ludim vožnjama, već o ludim vozačima sa kojima krećemo na vožnju – eto, izvukao sam se, sad je dobro. (možda sam malo preterao sa tom rečju „vožnja”).

U svakom slučaju nije toliko retka pojava da se vežemo za nekog lika i praktično se saživimo sa njim. Na pola knjige već postajemo ona/on (priznajem, jedna od zamenica je naknadno dopisana), ili poželimo da smo na njenom/njegovom mestu (ovde nije, iz prve sam se setio).

Nema ovde neke liste, kao od – Vau, baš bi bilo super biti _________  do, Pa, nije ni ______________ toliko loš, već smo na sve bili ljubomorni što nismo oni.

Prvi koji mi pada na pamet (možda ipak ima neki redosled? Baš se mnogo otkrije u toku pisanja) jesete:

 

Erast Fandorin (Serijal napisan rukom Borisa Akunjina)

azazel_v

Da se ne uvrede svi fanovi – bolji je od Šerloka. Ja se izvinjavam, ali bolji je. Uostalom, vi budite Šerlok, a ja ću Erast, pa ćemo se sresti.

On je Rus koji se mnogo interesuje za japansku kulturu. On je genije koji na najneobičniji način razotkrije svaku misteriju  koristeći logiku (dobro, dobro, i Šerlok isto to radi), ali u njegovom karakteru, njegovoj ličnosti ima mnoooogo sitnica koje nas prosto privlače. Na primer Erast muca kad se uzbudi – najsimpatičniji lik ikada, a usput je baš lep, ume svašta da uradi i maskira se do neprepoznatljivosti.

Ovaj serijal je malko uzburkao svet psihologije i psihologe, jer je izneo sasvim nove postavke kad je reč o tipovima ličnosti. I negativci su u oim romanima malčice drugačiji no što smo navikli.

 

Doktor Džekil i  mister Hajd

doktor_dzekil_i_mister_hajd_v

Pa da, ovo je više kao neka dijagnoza, ali potpuno jedna bezopasna, makar se prepoznali u ovom liku, hoću reći likovima.

Idealna je to postavka, ako prihvatimo kao tačno to da ko mnogo uči nema mnogo vremena da vežba, i ko mnogo vežba nema baš vremena da uči (auuuu, ovo je nekorektno na više nivoa). Evo opcije da se bude oboje. Kad je već toliko pametan, bilo je sasvim u redu da Dr Džekil obezbedi sebi gospodina Hajda. Zanemarimo na trenutak da su se stvari otrgle kontroli, ali nije li genijalno i primamljivo biti dvoje odjednom? Ma ko to nema mračnu stranu?

 

Dorijan Grej

Šalim se, šalim se, neću više o njemu (ko čita naš blog zna da se on najčešće spominje), ali eto, ipak sam našao načina da ga stavim na listu, samo mi bilo glupo da ga stavim prvog. Biti Dorijan daje vremena da se bude šta god se hoće.

 

Holden Kolfild, Lovac u žitu

lovac

Ako ste poželeli biti ovaj lik, znači da ste baš hrabri, ali, ako je verovati člancima i prezentaciji koja uglavnom ide uz ovu knjigu, Holden je bio alter-ego za hiljade tinejdžera širom sveta. Sada je on gotovo mitska ličnost, superjunak moderne klasične književnosti u borbi protiv licemerja savremenog društva, normi i ideala.

Nije lako biti Holden Kolfild, ali je vredno saživeti se sa njim bar dok čitamo ovaj roman.

 

 

Neko iz serijala o Hariju Poteru

hari_poter_i_kamen_mudrosti_vv

 

E, baš ne mogu da se odlučim. Iz Gospodara prstenova bih definitivno bio Legolas, ali iz priče o Hariju baš ne mogu.

Svi su mi baš dobri, odlični, fenomenalni. Kad ostarim voleo bih da budem kao Minerva ili Dambldor. Mada, čini mi se da u oba slučaja čini to zahteva mnogo rada, ali i na to bih pristao, jer su brutalni likovi.

Mada, ako mene pitate, najautentičniji lik iz čitavog serijala je Severus Snejp. Što bi on rekao – Kod mene nema glupog mahanja štapićima (nije baš da sam citirao, ali tako nešto je rekao), pa nas njegov lik ne fascinira fenomenalnom izvedbom nekakve čini ili to što je supermoćan, već svojom kompleksnosti. Onim što možemo nazvati duboko ljudsko što nađemo ispod te okrutne spoljašnjosti.

Setimo se, sa Severusom su došla i najveća iznenađenja u priči i najveći obrt kad je sam lik u pitanju.

Mislim da je dobro biti Snejp, ako zanemarimo poslednji deo, a možda baš i zbog poslednjeg dela.

 

Ana Karenjina

Ana-Karenjina-I-II-65463

Ovaj izbor se može učiniti neobičnim, blago rečeno, ali što da ne. Madam Bovari bi bio promašen izbor (oprostite mi fanovi), jer je Ana jedna punoća od lika, jer ona čak i umire sa poentom (nadam se da ovo nikome nije iznenađenje ili, kako se kaže, spojler).

Monumentalna žena u svakom smislu i zaslužuje jednu (ma milion) podrobnih analiza i tumačenja, ali od svih heroina (ma jeste heroina) ja bih izabrao da budem ona uz svu patnju i opijum. Ana je baš iskusila život u najširem smislu te reči i mislim da ga je i pobedila.

Ako ne bih bio Ana, bio bih Margarita, jer nemamo često priliku imati veliku ljubavnu priču, biti nevidljivi, leteti i biti jedna od zvanica na balu kod Satane.

 

Karl Uve Knausgor

download

Razmišljam sad što on završi na ovoj listi? Takoreći , on mi se čini fiktivnijim od bilo koje fikcije i uviđam da je on kontrapunkt svemu ovome – nikada NE BIH bio Knausgor. Ali, toliko dobro piše da se nameće na svaku listu. Ne bih bio on iz dva razloga:

1) U slučaju da je sve što je napisao istina.

2) U slučaju da je sve što je napisao laž.

Istina – problematičan otac, skoro psihopata, ali malo kasnije je čisto preterivanje: Oh, jadan ja, imam trosoban stan u centru Malmea, troje dece, ženu (nećemo o njoj), ultra sam popularan, ali vas molim ostavite me na miru, ja ne želim vašu pažnju iako pišem sve o sebi već šest tomova i želim da čitate. I mi stvarno čitamo, jer ne može se poreći njegova umešnost. E, a da je sve ovo izmislio, pa, onda on od oca ništa bolji nije (što je slučaj u obe varijante).

 

Rafaela Čerulo – Lila

moja genijalna

Svi smo mi pomalo Lila – nema potrebe da objašnjavamo najboljeg lika iz najbolje tetralogije, a ako niste čitali (teško mi je da u to poverujem), ni trenutka čekanja više (literarni nacista)!

 

 

 

 

Toliko od nas za ovaj put. Književnost je prepuuna heroja i antiheroja koje volimo, naravno da nismo stigli sve da ih spomenemo. Ali zato računamo na vas. Pišite nam i dopunite ovaj spisak svojim omiljenim književnim likovima!

Do sledećeg čitanja!

Vaša Knjižara Most

Klasici koje morate pročitati

Nastavljamo mi da pišemo, ovi postovi se, takoreći sami od sebe slažu… nema potrebe da vas pozdravljam, dragi knjigoljupci, samo nastavljamo dalje…

Današnja tema – tri, dva, jedan… K L A S I C I…

Zašto ovako razdragano-dramatična najava?

Pa šta je prvo što vam padne na pamet kad čujete tu ogromnu reč „klasici“? Da se ne lažemo, odmah se zamislimo u klupi, tu je i dnevnik, i pretnja profesora/profesorke da ovo shvatimo ozbiljno jer će se desiti potpuna apokalipsa. Nije samo to, klasike doživljavamo kao nešto veoma teško, naporno, ko-će-to-razumeti, pa se retko upuštamo u čitanje ovih dela.

E, pa nije to baš tako. Istina, umeju klasici da uplaše čak i izgledom, čak im ni korice nisu nešto posebno vesele, ali uzmimo u obzir da su ove knjige DANAS (dobro, duže od danas) klasici, a da su u vremenu kad su se pojavili bile samo (nije „samo“ ali šta da kažem?) knjige na policama koje su bile hit i oduševljavale čitaoce kao što nas danas fasciniraju ovi moderni autori, koji će možda nekada postati klasici, a neki lik će, kao ja sada, hologramisati o tome (uopšte ne mogu da zamisli kako će se to raditi u budućnosti).

Napravili smo listu čiji redosled nema nikakvo značenje, jer su sve knjige fenomenalne, pa nema potrebe ređati ih kao neku top-listu, već onako, kako mi dođu u ruke…

Fjodor Dostojevski, Idiot

IMG_8907

Eto, vidite, ne rade se svi klasici u školi.

Ja imam neki čudan refleks groženja kad neko izgovori „Čitam Dostojevskog“ – ma sjajno, odlično, ako i treba. Problem je u tome što se u toj rečenici kaže sledeće: „Jako sam pametan/pametna, obrazovan/a i evo sad slažem jako bitan i uzvišen izraz lica, jer znam da si sad fasciniran/a“.

Istina, njegovi romani nisu jednostavni i idu i dalje od Zločina i kazne i Braće Karamazovih,  idu i do Idiota – najfascinantnijeg njegovog dela (aha, jesam, subjektivan sam i uvek ću biti – nisam sudija, nisam žiri, može mi se).

Neverovatal lik taj grof Miškin. Toliko naivnosti u jednoj osobi, toliko iskrenosti – stvarno je teško za podneti. Radnja naravno nije jednostavna i samo bih se upetljao kad bih pokušao da prepričam ili je približim. Ovaj roman je stvar osećaja, stvar doživljaja koji nas demaskira i navodi na drugačije poimanje stvarnosti. Zaista je sjajan. Budi kao grof Miškin – na sopstvenu odgovornost…

Silvija Plat, Stakleno zvono

IMG_8912

Evo, ni ovo se ne radi u školama, mada mi je, možda jasno zbog čega.

Srednjoškolci su najosetljivija grupa, jedan sociološki konstrukt (tako kaže jedna moja drugarica, a meni baš super sintagma) podložan uticajima, pa im predlažem da prikoče kad je ova knjiga u pitanju. Evo, već vidim srednjoškolce kako se misle – U, strava, ovo ne smem, idem odmah do knjižare Most po Silviju.

Priča je o studentkinji koja gubi kontrolu nad sopstvenim životom. U jednom trenutku imala je sve, staž u prestižnom časopisu, odlaske na koktele, poklončiće, osećaj hajfešn života i onda okrenete stranicu i opa – šamarčina. Udar života koji pred ženu postavlja konzervativno društvo i sklonost autodestrukciji.

Eh, Silvija, Silvija, baš si bila komplikovana, ali hvala ti na ovom jedinom tvom romanu.

Ivo Andrić, Travnička hronika

IMG_8910

Malo miksujemo, jer i mi imamo klasike, a ovaj je na svetskom nivou.

Dok pratimo znakove pored puta, prolazimo kroz avliju što je zovu Prokleta, pa preko mosta na Drini dolazimo do Travnika. (Ovo nije stvarni put, ja o geografiji baš ništa ne znam).

Dozvolite mi (mhm, dozvolite) da ponovo budem subjektivan – ovo delo stvarno iskače i nameće se kao njegov najbolji roman. Ima čak i dva naslova – toliko je dobar.

Andrić je uspeo da prikaže život Travnika koji podleže raznim uticajima. Pored turskog, na koji su ljudi već navikli, trpe Francuze i Austrijance. Ali, trpe i oni jedni druge. Ovaj roman je jedan veliki kulturni šok i odličan prikaz koliko jedna kultura može uticati na onu koja je u tom trenutku dominantna, kakvi ljudi će se rađati u takvim okolnostima, kakvi će postajati, šta je ostalo, a šta se promenilo – reći će vam Andrić u ovoj hronici.

Stendal, Crveno i crno

IMG_8911

Nagradno pitanje, ali je zabranjeno guglati (ili guglovati?) – Kako se zove Stendal? Ima li uopšte ime ili je kao Šer, Madona, Isus?

Šalu na stranu i dobro došli u devetnaestovekovnu Francusku.

Evo ovaj roman je primer onoga što sam govorio na početku. Danas je on nama klasik, a u devetnaestom veku su ga svi čitali, bukvalno svi koji su znali čitati i on je Stendalu doneo svetsku slavu.

Ljubavni je roman, a iz njega je izašao Žilijen Sorel kao jedan od najupečatljivijih likova svetske književnosti. Unutar njega samog dešavaju se duboki raskoli, i isijava neverovatna pokretačka snaga i volja za životom. Narator ga sve vreme prati i osetimo tu privrženost koja je izrazito sugestivna, osetimo je i mi u toku čitanja. A drame ne fali, ipak je to Francuska, a roman je ljubavni – neće biti dosadno ni na trenutak!

Lav Nikolajevič Tolstoj, Vaskrsenje

IMG_8909

Evo, svog omiljenog pisca sam ubacio tek sad, dakle – lista apsolutno nije rađena po „bitnosti“, svi su bitni.

Ratovali smo i mirili se sa njim i Anom Karenjinom, uživali (kako da ne) u Krojcerovoj sonati, umirali sa Ivanom Iljičem i onda smo vaskrsli zajedno sa Tolstojem.

Usudiću se da kažem da ovaj roman nije tipičan za Tolstoja, po prvi put se može osetiti njegov stav, čak i osuda koju iznosi ovim romanom. Moglo bi se reći da je ovo delo začetak onoga što danas zovemo „moderni roman“. Naravno da je odjeknuo i bio veoma popularan, ne samo zbog toga što je sam po sebi fenomenalan, već i zbog pokušaja cenzurisanja i zabrane i negativne reakcije crkve na roman i na samog grofa Tolstoja.

Skidamo kapu (šešir) ovom čoveku.

Tomas Man, Smrt u Veneciji

IMG_8904

Izvinite zbog naslova, znam da nije baš prikladan u današnje vreme, ali nije do nas, do Mana je.

Za razliku od Čarobnog breg ili Budenbrokovih, ovaj roman (naslov izbegavati kad god je moguće) je nikad kraći i nikad efektniji, a prevod, pa, svaka čast Anice Savić Rebac!

Generalno, posvećen je problemu lepote i efektu koji ona ima. Mlađahni Tađo i vremešni Ašenbah – evo intrige, evo kontroverze. Homoerotika izbija iz svake strane, ali potpuno odvojena od pojma seksualnosti. Recimo da bi ovo bila preteča danas popularnom Asimanovom romanu Zovi me svojim imenom.

Zaista, lepota, koliko je podsticajna toliko je i rušilačka, izgleda da nismo ništa naučili od lepe Helene, ali s druge strane, šta bismo mi bez lepote na ovom svetu.  (Nije pitanje, zato nema upitnika).

Oskar Vajld, Slika Dorijana Greja

IMG_8906

Evo, ovo već ima smisla, čak i logike. Suptilno se nadovezuje na Manov roman i nastavlja tumačiti problem estetike i njenog dometa, koji ide do večnosti pa još i dalje.

Ipak, nije samo o lepoti reč. Ovaj roman predstavlja i samu umetnost i menja onu tezu mimezisa po kojoj umetnost imitira život. Ovde život imitira umetnost jer je čovek sam po sebi umetnost, a čitav svet i sam život mu povlađuju. Takođe, strah od života ume da ispliva, ne kroz strah od umetnosti, u njoj smo slobodni, već se on ispoljava u svim društvenim konvencijama, stegama i pravilima. Zato i portret stari, neko mora biti lep i živeti slobodno za sve one koji to nisu smeli. Iako može biti izrazito zla i manipulativna, lepota ipak osavlja bez daha.

Sećate se priče o Silviji? I sa ovim romanom bi valjalo pričekati, jednom kad se pročita više ništa nije isto.

Danilo Kiša, Grobnica za Borisa Davidoviča

IMG_8905

Da malo predahnemo od ovih stranih autora i koncentrišemo se na naše velikane. Dobrodošli u svet Danila Kiša. Opet jedno pitanje – da li ste uspeli iz sećanja izbrisati scenu sa mačićima iz Ranih jada? Nisam ni ja, evo već xxx godina (malo sam Dorijan, ne pada mi napamet da kažem pre koliko sam čitao ovo kao lektiru).

Kritičari su neodlučni u tumačenju ovog dela. Neki kažu zbirka pripovedaka, a neki roman. Nećemo čekati da se dogovore, ne znam ni da li je to bitno, prosto ćemo se upustiti u čitanje Kišovog dela. Zasnovane na istorijskim događajima, ove priče kazuju o političkim obmanama, izdajama i ubistvima u Istočnoj Evropi, i vešt su prikaz dvadesetog veka, osim ove prve, tu malo idemo u prošlost.

U komgod delu sveta da živite – Kiš je sigurno preveden na vaš jezik.

Anton Pavlovič Čehov, Izabrana dela

IMG_8908

I, za kraj, nešto naizgled „laganije“, ali samo naizgled. Ovde pre svega preporučujemo Čehovljeve kratke priče, žanr u kojem se smatra majstorom. Ali svakako da kad-tad treba čitati i njegove čuvene drame (Galeb, Tri sestre, Ujka Vanja…).

Prema Čehovu, dobra priča treba da ispunjava sledeće uslove: 1) potpuna objektivnost, 2) istinit opis lica i predmeta, 3) maksimalna kratkoća, 4) jednostavan jezik, 5) smelost i originalnost, 6) iskrenost.

Kod Čehova nemojte očekivati zastupanje neke strane, isprazne ideologije ili propovedi. On prosto piše onako kako jeste.

IMG_8563

Eto, dragi kljigoljupci, bila je ovo naša vrlo kratka lista klasika za koje smatramo da treba da se pročitaju. Kako vam se čini?

Za vas koji više volite savremenu književnost pisali smo o knjigama koje će ove godine biti prevedene na srpski, ali i o svim knjigama koje vam preporučujemo za čitanje u izolaciji.

Pišite nam utiske, pišite nam koji klasici su na vas ostavili najjači utisak i o čemu biste još voleli da čitate kod nas.

Do sledećeg čitanja!

Vaša Knjižara Most

Sva mesta za čitanje kod kuće

Dragi naši knjigoljupci, trenutna situacija nas je sve u manjoj ili većoj meri vezala za kuću.

Mi ipak nastavljamo da radimo, naravno uz sve mere zaštite. Vrata su nam otvorena od 10 do 16 časova radnim danima, a u naših 100 metara kvadratnih može bezbedno da boravi do troje ljudi. A tu smo i za sve one koji ne izlaze iz svojih domova. Porudžbine primamo putem telefona, mejla ili poruka u inbox.

E, a kad se snabdete svim knjigama koje odavno želite da pročitate, potrebno je da nađete najudobniji kutak za uživanje u literaturi. Nažalost, ovih dana mnoga mesta za čitanje su nam uskraćena: parkovi, javni prevoz, udobni kafei – ne dolaze u obzir.

Dakle, vezani smo za kuće i stanove, pa da vidimo koja nam to mesta preostaju za ovu korisnu i lepu razonodu:

Pored prozora

Ok, krenućemo prvo od romantičnijih i instagramibilnijih (je l’ i vi koristite ovu reč za predmete ili lokacije za koje znate da će lepo izgledati na Instagramu?) mesta.

Ovakav kutak pored prozora zaista izgleda prelepo na fotografijama, ali pitanje je koliko je udoban za duže čitanje. Ako imate komforan komad nameštaja za sedenje pored prozora, onda je svakako za preporuku čitanje kraj prirodnog izvora svetlosti. Ako, pak, nemate, uvek možete da napravite odličnu fotku, pa da se premestite na neko stvarno udobno mesto.

Foto: Unsplash

U kupatilu

Još jedno mesto koje izgleda fantastično na fotkama jeste i kupatilo, posebno ako je lepo osvetljeno i dekorisano. Šalu na stranu – ne promovišemo čitanje samo zbog slikanja.

Kupatilo je savršena lokacija za sve one koji žele da se na legitiman način malo distanciraju od svojih ukućana, a ujedno je i mesto gde možete da napravite lepu i opuštenu atmosferu. Jedina manjkavost čitanja u kupatilu mogu biti nakvašene stranice knjijge. Mada, neko bi rekao da i to ima svojih čari…

Photo by Ava Sol on Unsplash

U krevetu

U krevetu najradije čitamo uglavnom pre spavanja. Međutim, period je takav da praktično po ceo dan ne moramo da ustajemo. Napravite sebi ugođaj, popijte jutarnju kafu ili čaj u krevetu i ostanite malo duže, barem dok ne završite to jedno poglavlje…

Foto Unsplash

Na terasi

Nadamo se da će se kasnomartovski sneg brzo otopiti i da će nam seproleće što pre vratiti. Čim se to bude dogodilo, bacite se na spremanje terase, pranje prozora i bacanje svega onoga što ste tokom zime skladištili napolju.

Ima mnogo praktičnih saveta i jednostavnih načina da ulepšate svoju terasu, čak i ako je veoma mala. Napravite sebi udoban kutak napolju i koristite svaki lep dan za grejanje i uživanje na suncu, uz dobru knjigu.

Foto Unsplash

Na kauču

Pretpostavljamo da je kauč ipak najkonvencijalnije mesto za čitanje kod kuće. Udobni jastučići, prijatno osvetljenje, toplo ćebe… Sa mačkom koja prede ne vašim nogama, ovo je savršena postavka za svakog knjigoljupca.

IMG_8752

 

U ležaljci

Možda je ova izloacija pravi trenutak da uradite nešto što vam u normalnim okolnostima ne bi palo na pamet!?

Posedujete ležaljku, ali je koristite uglavnom na vikendici ili na kampovanju? Budite kreativni i probajte da je montirate negde u stanu. Napravite voćnu salatu, pustite lagane tropske ritmove i zamislite da se ljuljuškate pored nekog mora, uživajući u knjizi.

kinga-cichewicz-neAymtPgUHs-unsplash

Na podu

Svi se mi ovih dana premeštamo s fotelje na kauč, s kauča na krevet, s kreveta na stolicu. Kada se zasitite ovih mesta, pobacajte jastučiće po podu, pozovite najmlađe članove porodice i čitajte, crtajte, pišite, družite se…

annie-spratt-Mmi_sUHNazo-unsplash

Eto, dragi knjigoljupci, to su naši predlozi za (manje ili više) udobna mesta na kojima možete da čitate. Ako vam je potebna pomoć oko odabira prave literature, pročitajte ovaj tekst gde vam preporučujemo knjige koje biste trebali da pročitate pre tridesete ili ovaj u kome pišemo o knjigama za sve ljubitelje mačaka.

U sledećoj objavi preporučićemo vam i neke od najboljih klasika koje svakako za života teba pročitati.

Koja su vaša omiljena mesta za čitanje? Pišite nam u komentarima.

Do sledećeg čitanja!

Vaša Knjižara Most

 

Konkurs za najbolji prikaz pročitane knjige

 

Dragi knjigoljupci, pretpostavljamo da ovo vreme koristite čitajući sve one knjige koje ste uvek želeli, a niste imali vremena.

U želji da vas podstaknemo u tome, otvaramo konkurs za najbolji prikaz knjige pročitane  kod kuće, u izolaciji.

Propozicije konkursa:

  • konkurs je otvoren do 30. maja 2020. godine
  • otvoren je za sve knjigoljupce sa teritorije Srbije
  • ranije objavljeni prikazi neće biti razmatrani
  • prikazi se šalju na mejl knjizara.most@gmail.com sa naznakom ČITAM KOD KUĆE
  • uz prikaz pošaljite nam i 2-3 rečenice o sebi, kao i da li želite da prikaz bude objavljen na našem blogu
  • sve prikaze (onih autora koji to budu želeli) objavićemo na blogu, a naš mali tim odabraće 30. maja 3 najbolja
  • Nagrade koje ćemo dodeliti:
    III nagrada – vaučer od 1.000 dinara
    II nagrada – vaučer od 2.000 dinara
    I nagrada – vaučer od 3.000 dinara

 

Ovim želimo da vas inspirišemo da uživate u čitanju, da date lepe preporuke za čitanje drugima i da barem malo svi skrenemo misli sa trenutne situacije.
Uživajte u čitanju i pisanju!
Vaša Knjižara Most

 

Naši omiljeni citati

Nije tajna da su citati obožavani i uvek rado deljenji, okolo naokolo. Mnogo je dobrih prošlo kroz stranice knjiga, i malo je prostora na jednom blogu za izdvajanje svih. Potrudili smo se (jedva) da izdvojimo samo one koje apsolutno obožavamo, te se nadamo da ćete uživati u njima. Iako je neko pametan rekao ( dobri stari Boldvin) da po citatima ne treba živeti, mi ipak volimo da su nam u blizini, čisto za one trenutke kada pokleknemo, na sekund, pa da se prisetimo. U tom duhom, delimo ih i sa vama, čisto ako vam zatrebaju.

~~~

jnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnnn ćščn
– Jovanka, izvor nepoznat
( bila je previše uzbuđena oko ovog bloga i morala je prva da podeli i njen omiljeni citat. Ako neko zna iz kog dela je ovo, molimo da nam i javi. Jovanka ćuti, neće da kaže.)

Većina ljudi je neko drugi. Njihova strast su tuđi životi, njihovo znanje – oponašanje, njihovi stavovi – citati.
-Oskar Vajld

Kad počnete da živite po navikama i citatima, prestali ste da živite.
-Džejms Artur Boldvin

Hodajte kroz život otvorenih očiju i s verom. Zavirite u svaki ugao – nikad se ne zna gde je sreća. Sreća je slepa. Na sreću svako ima pravo. Sreća ne zna za razlike u boji kože, polu, socijalnom položaju, titulama i slično.
-Matija Bećković

Onda je otac rekao: pamti, nesreća je što kod nas niko ne misli da je na pravom mjestu, i svako svakome je mogući suparnik; ljudi preziru one koji ne uspiju, a mrze one koji se uspnu iznad njih; navikni se na prezir ako želiš mir, ili na mržnju ako pristaneš na borbu. Ali ne ulazi u okršaj ako nisi siguran da ćeš oboriti protivnika. Ne upiri prstom na tuđe nepoštenje ako nisi dovoljno jak da to ne moraš dokazivati.
-Meša Selimović

Ima ljudi skromnih. Kad se ujutru probude, kad shvate da su još živi, da još uvek slušaju, gledaju i misle, prva rečenica im je: Neverovatno! Takvim ljudima uvek slobodno možete reći koji je dan i datum, ne prave pitanje, obraduju se svakom.
-Duško Radović

Ništa ne treba čekati, svemu treba ići u susret.
-Meša Selimović

Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je ziveti.
-Ivo Andrić

Raj sam oduvek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku.
– Horhe Luis Borhes

Dobri prijatelji, dobre knjige i čista savest: to je idealan život.
– Mark Tven

Čitaj da bi živeo.
– Gustav Flober

Ako čitaš ono što svi drugi čitaju, možeš samo da misliš kao i svi ostali.
-Haruki Murakami

Reči su, po mom ne tako skromnom mišljenju, naš najneiscrpniji izvor magije.
– J.K. Rouling

Moje velike nesreće na ovom svetu bile su Hitklifove nesreće, a svaku sam osećala od početka, on je moja velika misao u životu. Kad bi sve ostalo nestalo, a on ostao, ja bih još uvek postojala; a kad bi on bio uništen a svi drugi ostali, svet bi mi postao sasvim tu?, činilo bi mi se da nisam deo njega. Moja ljubav prema Lintonu je kao lišće u šumi-vreme će je izmeniti, svesna sam toga kao što zima menja drveće. Moja ljubav prema Hitklifu liči na večite stene ispod površine; izvor malo vidljive radosti ali neophodne. Neli, ja sam Hitklif! Uvek, uvek mislim na njega, ne kao na neko zadovoljstvo, jer ni ja nisam uvek zadovoljstvo sama sebi, već kao na svoje sopstveno biće.
-Emili Bronte

Znam da je ljubav ista kao brana:ako ostavite pukotinu kroz koju moze da se provuce i najtanji mlaz vode, malo po malo voda ce potkopavati odbrambene zidove i nastupice trenutak kada vise niko nece uspeti da ukroti snagu bujice.
Ako se zidovi odrone, ljubav osvaja sve!Tada vise nije vazno sta je moguce ili nemoguce, nije vazno da li mozemo ili ne mozemo da zadrzimo voljenu osobu pored sebe-ljubav znaci gubitak kontrole…
-Paolo Koeljo

Jedini način da se izboriš sa iskušenjem jeste da mu se prepustiš.
-Oskar Vajld

Suza uvek ima u istoj količini na svetu. Za svakog ko se zaplače, neko drugi negde prestaje. Isto je sa smehom.
– Semjel Beket

Srce je prevarno više svega i opako; ko će ga poznati?
– JEREMIJA 17, 9-10

~~~

Toliko od nas ovoga puta, čitajte nas i sledeće nedelje, jer vam donosimo intervju sa Milošem Švonjom.
A do tada, čekamo vas u Zmaj Jovinoj 22, u pasažu, u podrumu,
Vaša Knjižara Most #SVIUMOSTU

Sa našeg zida: Knjige koje su vam promenile život

Nedavno se na jednom zidu, naše knjižare, pojavio žuti hamer koji je postavio pitanje: Koja knjiga vam je promenila život?
Kako su dani prolazili, tako su se i knjige sve više i više ređale. Iznenadili su nas odgovori, koji se uopšte nisu ponavljali. Inspirisani vašim, dosadašnjim, odgovorima, odlučismo i da ih podelimo sa svetom interneta, gde neko možda pronađe i svoj naslov koji će mu promeniti život. Evo liste knjiga, a i naših skromnih komentara.
Uživajte. A, takođe, svratite do nas da i vi dopunite ovu listu vašim odgovorom.

 

 

Slika Dorijana Greja – Oskar Vajld

Da, da, nije uopšte začuđujuće što je ovaj naslov dobio svoje mesto na „zidu“, mislim da bi uz njega trebalo da ide i neko upozorenje, jer niko nije isti posle ove knjige. Mnogo sočnog greha se u njoj nalazi, pa sad, ko će se odupreti kad i u samoj knjizi piše kako je najbolji način da se odupremo iskušenju taj da mu se predamo – jer i delanje je neka vrsta čišćenja.

~

1984 – Džordž Orvel

Ova knjiga nam svakodnevno svima menja život. Upozorila nas, je još 1949. kada je prvi put izašla, kakva nam se budućnost sprema. Tužno je što je sada, 70 godana kasnije, aktuelnija nego onomad kad su je ljudi prvi put čitali. Ne znam da li nam ova knjiga može promeniti život, ali nam definitivno otvara oči – kakva je vajda od toga? – i hvala Orvelu što ju je napisao.

~

Oko nule – Ana Ristović

Šta je najzabavniji deo prilikom pisanja ovakvih objava (hteo sam napisati postova, pa sam se setio da i mi imamo neku prikladnu reč)? Dobro, osim što je ovo uvid u nečiju intimu, zabavno je i to što ja nemam pojma i nikada nisam čuo ni za autorku ni za delo (a i ne možemo sve znati), pa onda moram da se poslužim raznim pomagalima. Ako sam u pravu (ispravite me ako nisam) u pitanju je pesma ili zbirka pesama – ja sam našao pesmu – koja mi zvuči kao nategnuti manifest feminizma spreman da opomene žene, a s druge strane zvuči i kao parodija. U svakom slučaju, nekome je promenila život, pa je i vi pročitajte, jezik kojim je pesma pisana veoma je, pa, da tako kažemo – slobodan… 🙂

~

Hari Poter – Dž. K. Rouling

Malo je onih koji još uvek nisu čuli za čuvenog čarobnjaka Harija, a puno je onih kojima je baš on, okrenuo život naopačke. Mnogo je razloga zašto je baš ova priča osvojila milijarde srca, širom čitave planete Zemlje, a mnogo je i razloga zašto je baš ona promenila nekome život. Možda zbog istinski, pravih prijateljstava između likova, možda zbog njihove dobrote i želje za stvaranjem jednog sveta u kojem vlada opšte dobro i prave vrednosti, možda zbog ljubavi koja se ne gasi i koja ih borbeno vodi ka cilju, možda zbog toga što Harijeva priča, osim što nudi jedan kompletno novi svet čarobnjaka koji je savršeno osmišljen, bogat detaljima i potkovan sa svih strana, tako da sve ima apsolutnog smisla, a usput je i slikovito i bajno opisan, takođe i uči, kako mališane, tako i ove velike, da ljubav prema prijateljima i porodici, sloga i iskrenost će uvek, ama baš uvek, pobediti svo zlo ovog sveta, ma koliko veliko ili malo bilo. Hari Poter je jedna od onih priča koja se ureže duboko u srce i nikada ne izlazi iz njega. Možda grešimo, pročitajte, pa nam javite.

~

Pre nego što umrem – Dženi Daunam

Stvarno, oduvek mi je bila interesantna ta ideja o spoznaji sopstvenog kraja, ili tačnije, kada bi nam rekao kada se „naša straža završava“. Šta onda? Kako provesti ostatak vremena, čime ga prekratiti ili „produžiti“? U svakom slučaju, ovakve knjige nas „uče“ da cenimo ono što imamo, što zvuči kao jedan ogroman i teško svarljiv kliše, ali to je upravo ono što najlakše zaboravljamo. Moramo biti malo zadovoljniji iako je skoro sve 1984.

~

Homo Deus – Juval Noa Harari

Ova knjiga ima sjajan podnaslov: Kratka istorija sutrašnjice. Sutra je pomalo već i istorija, jer je čovek učinio i savlado gotovo sve prepreke – „ukrotio“ prirodu, sve više je onih buckastih nego onih koji umiru od gladi (???), više je samoubistava nego izginulih u vojnim jurišima (???) i više je onih koji umru stari nego od zaraznih bolesti. Šta nam još preostaje nego da pobedimo smrt i budemo Homo Deus. Srdačno vam preporučujem i Vladana Desnicu „Pronalazak Athanatika“ koji govori upravo o ovoj temi.

 

Jednostavnim jezikom pisana, uprostila sve visoke filozofije (neke teze prosto nalepila da se bolje sklope i posluže kao dokaz) ova knjiga ponovo upozorava – čujemo li mi išta?

~

E, zabole me – Mark Manson

Moramo ceniti ironiju ove liste – odmah za upozorenjem dolazi ovakav naslov. Ako bih morao, više bih se složio sa ovim naslovom nego sa onima koji nam govore kako svi da budemo srećni, kako da živimo, koji je najkraći put do savršene sreće i neverovatnog uspeha. Pa da, zabole me, ne možemo svi biti savršeni, možemo nekada i prosto živeti i nemati pozitivno mišljenje.

 

Eto, stvar ukusa i izbora: E, zabole me VS Bilo koja knjiga npr. Lujze Hej.

~

Silmarilion – Dž. R. R. Tolkin

Šta sad da radim? Nemam blagog pojma kako je nekome Silmalirion promenio život, ali ako je, meni je zbog toga drago. Ko nije čitao ovog maga fantastike, neka to obavezno uradi čak i ako nema običaj da čita ovakvo štivo, obećavam da ne spada u one kalupe koje zamislimo kad neko kaže „fantastika“.

~

Majstor i Margarita – Mihail Bulgakov

I ovo je dosta interesantno. Knjigoljupci su se baš potrudili da mi zakomplikuju pisanje… 🙂 Pitanje koja vam je knjiga promenila život? je prilično komplikovano, bez šale – posebno kada zaronimo u sadržaj ove knjige. Mada, evo, ova knjiga može od ateiste načiniti vernika, ili bar nekog ko ne sumnja toliko u postojanje Boga; ili naučiti nas tome šta je „prava ljubav“; ili jednostavno promeniti pogled na književnost i stvoriti otpornije estetske filtere kad su u pitanju knjige i književnost.

~

Alhemičar – Paulo Koeljo

Joj, ovo baš ne bih komentarisao, ali dobro, radujmo se promenama. Koeljo je izrazito dobronameran i pozitivan čak i kad Veronika odluči da umre ili sedimo na obali reke Pjedre i plačemo. Da, jasno mi je, podsticajna je knjiga, ima nešto pozitivno u njoj i u vezi sa njom.

~

Bludni sin – Čarls Bukovski

Oduševim se svaki put i sigurno je ovo napisao neki tinejdžer (imamo li neki adekvatan izraz u srpskom?) ili neko ko ne želi da odraste – Petar Pan savremenog doba; neko ko uviđa nepravdu u društvu; revolucionar koji se sprema da iz korena menja sve – sjajno. Mada, ja ipak više volim Lovca u žitu ( koga briga).

~

Pas – Ivan Tokin

Ovo je knjiga o psu, zapravo perspektiva psa, ali ipak ne začuđuje što može čoveku promeniti život. Iako ju je pisao čovek, nije pogrešio, od životinja možemo mnogo naučiti.

 

Ivan Tokin nije Valjarević (trebalo bi me kazniti zbog ovakvih subjektivnih upadica), ali knjiga jeste vredna pažnje.

~

Buđenje – Antoni de Melo

Bilo bi veoma interesantno kad bi bilo moguće čuti razgovor Marka Mansona (E, zabole me) i de Mela. Možda bi se i složili u nekim segmentima, jer de Melo nije toliko „pozitivan“ koliko nam se može učiniti, ume on i šamar da nam udari u cilju razbuđivanja. Pa da, boli buđenje, i nije uvek prijatno, ali bolje je „probuditi se“ i uvideti kakva je stvarnost, pa onda reći: E, zabole me.

~

Troja – Adel Geras

Pa, ne znam, u svakom slučaju, dobro je iznova i iznova ponavljati pripovest o Troji i njenoj propasti, ali bih se lično vratio Homeru ili nekom udžbeniku, pa čak i mitovima. Nije važno, pripovest o Troji ne može se mnogo menjati, sve je stvar interpretacije, a u svakoj od njih postoji segment koji stvarno odjekuje kroz vekove.

~

Stranac – Alber Kami

Ova knjiga kod mene uvek budi određenu dozu jeze. Strah od apsurda prirodno se budi kako se bližimo kraju pripovesti i sve nam više pada na pamet Sizif koji gura kamen uz brdo. Ovo delo je takođe svojevrstan vid upozorenja, ali ne na prilike oko nas, već na buru (ili njen nedostatak) unutar nas samih.

~

Faust  – Johan V. Gete

Nakon što sam pročitao Fausta imao sam osećaj da je sva nemačka filozofija stala u ovo delo, da se prosto stopila u njega i da je tako, zamaskiranu, usvajamo i lakše poimamo. vrhunsko delo i moglo je promeniti nečiji život na svaki mogući način. Pa da, u ovom slučaju mi je jasno što je neko stavio Fausta na zid.

~

Kradljivica knjiga – Markus Zusak

Sve baš sve se može naći u ovoj knjizi. Jedna istorija, jedna epoha, jedna divna priča, koja pomera granice i preispituje prave vrednosti.
A glavno pitanje koje postavlja : Koliko je jaka vaša ljubav prema knjigama?
I da li je jača od Lizel-ine?

~

Leto kada sam naučila da letim – Jasminka Petrović

Jedna mala ruka nam je lepim, pisanim slovima, sa okvirom i cvetićem, ovo napisala, i to nas čini izuzetno srećnim. Pogotov što je izabrala/o baš ovu knjigu. Jedna lepa priča, o baki i unici, koja uči da se leti.

~

Kad je niče plakao – Irvin Jalom

Jalom je proverena priča – vešto i nenaporno upakovana psihologija koja ne zalazi u široki opseg knjiga za samopomoć, a ipak nečemu i nauču, jer, subjektivno, reklo bi se da je čovek zaista temeljno istražio, pa – usuđujem se da kažem – i razumeo filozofiju pomenutog Ničea, ili bar deo koji mu je dovoljan za samu priču. A ako vam i ne promeni život, ništa ne gubite, jer vreme koje „potrošite“ čitajući ovu knjigu (ili neki drugi naslov ovog autora) zaista je kvalitetno „potrošeno“.

 

~

Sto godina samoće – Gabrijel Garsija Markes

Ova knjiga ne da menja život nego nas čitave okreće i obrće i u fizičkom i u mentalnom smislu – i voleo bih da nam se javi onaj koji se nije premetao u fotelji dok ju je čitao. Preterujem, naravno, utiska radi, ali zaista „pomera“ i ako vam nije uspelo da je iz prvog pokušaja pročitate – a svi o njoj pričaju – nije to ništa, samo još nije vreme za nju, a kad dođe to „pravo vreme“ onda se čita bez stajanja i prekida.

~

Na posebna te vodim mesta  – Dženifer Niven

Ljubav je divna stvar, pogotovo kad nađeš osobu sa kojom možeš biti potpuno svoj. Kao tinejdžeri sve nas muči, od mesta gde živimo, do roditelja, prijatelja, škole, ljubavi, ama baš sve. Hoćemo sve i to odma, ne znamo ništa, pravimo se da nam je sve jasno, naš mali svet je najbitniji, i tako, izgubimo se u svim tim problemima, zaboravimo da živimo i cenimo ljude oko nas i život oko nas. Ova knjiga suočava se sa svim tim problemima. Tinejdžeri, saznajte da li im nađe i rešenja, pa nam javite.
Onako, pod predpostavkom, možemo da poverujemo da je ovo jedna knjga koje može da promeni nekome život, baš zato što sto razume svoga čitaoca i baš zato što je u istom problemu.
A ima li rešenja?

Javite nam.

~

Proces – Franc Kafka

Nadam se da onaj kome je ova knjiga promenila život nije imao iskustva kao nesrećni protagonista, ali da, izrazito otrežnjujuće štivo. Da se za čas prebacimo na filmove, a u vezi je sa ovom tematikom, obavezno pogledajte I, Daniel Blake. Lako je doći do apsurda kad se susretnemo sa birokratijom, i osećamo se krivima, a da ne znamo ni za šta smo tačno optuženi, ni šta smo skrivili.

~

Senka vetra – Karlos Ruis Safon

Sjajna avantura i prelepo napisana. Posleratna Barselona a sve se vrti oko knjiga, knjižara i zaslađeno misterijom i filovano uzbuđenjem (jede mi se slatko). Uglavnom, čeka vas nekoliko nastavak, koji zapravo i nisu nastavci, ali se likovi ponavljaju i sklapate slagalicu jednog velikog dela koje se završava Lavirintom duhova 2.

~

Gejmeri – Oliver Ušman

Deca su ukras sveta :)))

Mi i nismo neki gejmeri. Uopšte. A nismo ni znali da postoje knjige poput ove. I nemamo je u našoj knjižari. Ali jako bismo voleli da čujemo i malo više o njoj od osobe/tinejdžera koji je i napisao da mu je baš ona promenila život. Mada, sigurno smo da ako joj je svrha da te učini boljim gejmerom, i da to i jesi postala/o, onda je svasvim jasno i glasno zašto baš ova knjiga.

~

Laži loka Lamore – Skot Linč

Opet smo u domenu fantastike i opet je imala čudesan uticaj na nekoga. Zaključujemo da ne su knjige moćne ma kom žanru da pripadaju i vrše uticaj lagano i spontano, takoreći, stranicu po stranicu sve dok mi sami „ne okrenemo novi list“. Elem, Lok Lamora je predstavljen i kao čovek i kao legenda, niko ga stvarno nije video, ali su za njega čuli svi i tako se stvorio mit o vrhunskom mačevaocu, Robinu Hudu iz sveta fantastike, koji krade od bogatih – drugačije i nema mnogo smisla – i daje siromašnima, a šta je od svega toga istina i ko je Lok Lamora, znaćete kad pročitate.

~

Braća Karamazovi – Fjodor M. Dostojevski

Ovo delo ne nije promenilo živote već čitavo poimanje i način proučavanja romana, a svet književnosti potpuno poremetilo, uskomešalo i postavilo visoke – pa i nedostižne – kriterijume svim budućim piscima. Porodična saga – pa izvolite, samo napred.

~

Zašto muškarci vole kučke – Šeri Agrov

Pa dobro… zanimljivo.
Kaže opis knjige da je ova knjiga zapravo za oba pola. Čini se da je za sve vas koji se mučiti sa vezama i kako biti u istima. Ako je nekome pomogla, onda možda može i vama.
Mi ne znamo. Ali isto bismo voleli da čujemo više.

~

Kad je cvetala vutra – Srđan Marković

Nemam pojma, za ovo baš nikada nisam čuo, a internet mi ne pomaže mnogo, ponudio mi je samo odlomak iz same knjige, a iz njega ne saznajem gotovo ništa, ali evo:

„On zna da smo mi ubacili onaj loš LSD još posle „leta ljubavi“ 1967. i onaj Dž. F. K. je naša žrtva jer je previše slušao doktora Filguda i Kapetana Ameriku. Šta je trebalo da dozvolimo? Da cela Amerika hoda obnažena i viče „peace and love`. Onaj Čarli Menson je naša pudla koja je zabiberila svim onim hipicima u Holivudu koji vole da se zezaju za naše pare.“

Biću slobodan pa ću pretpostaviti da roman nije samo o „vutri“ i da tu mora biti neke simbolike – ili ne mora?

~

Moja genijalna prijateljica – Elena Ferante

Ferante groznica obuzela je mnoge glave, i od kako se pojavila, ne prestaje. Ima nešto u Eleninim rečima što vuče za nos i tera te da čitaš, a jednako tako i kada završiš, ostaje uz tebe, onako kao senka ili kao neka misao koja ti se povremeno uvek vraća, kao neka pesma koju ne možeš da izbaciš iz glave. Svašta može da se nauči od glavnih junakinja, a možda kao glavnu pouku, mogu izvući to da svako može sve, ako ima dovoljno žari u sebi. Pa čak i da ‘nestane’ sa lica zemlje.

~

12 pravila za život – Džordan Piterson

Ako su pravila ono što vam treba da biste vodili srećan život, onda su ovih 12 svakako jedni od alata za to.  Dr Piterson tvrdi da nam trebaju pravila u životu kako bismo sprečili haos, i uspostavili život koji želimo da vodimo, ali ne umemo da se sredimo. A nekome je pomogla i promenila život, mora da ima nešto u njoj.

~

Ništa se nije desilo – Stefan Janjić

Iako se nije dugo zadržala na tržištu i koštala svega 300 dinara, ova knjiga je očigledno ostavila traga na čitaoce, pa i „život nekome promenila“.  Student medicine useljava se u stan pokojnog novinara velikog srpskog lista. Pokušavajući da napravi mesta za svoje stvari, u sređivanju naizgled bezvredne zaostavštine, pronalazi dokaz da je bivši vlasnik stana, cenjeni urednik ratne rubrike koja se bavila ličnim pričama iz Sarajeva pod opsadom, u tekstovima menjao imena žrtava i korigovao narečje, praveći tako od muslimana (budućih Bošnjaka) Srbe. Priča prati otkrivanje tajni i laži prethodnog stanara i suočavanje sa porodičnim i ličnim tajnama i lažima.

Eto, nadamo se drugom izdanju ovog romana.

** Kako nam dojavljuju, nakon čitanja našeg bloga, Imprimatur je ponovno, skoro,  izdao ovaj roman.Pozivamo ih ovim putem da nam ga i dostave u knjižaru. ***

~

Stepski vuk – Herman Hese

Naravno, prvo što mi pada na pamet je ono upozorenje (nema navodnika, stvarno je upozorenje) s početka knjige u kom piše – samo za ludake. Mislim da je većina nas bila dovoljno luda da ovu knjigu (pa i sve ostale Heseove) pročita nekoliko puta. Sad, da li menja život, ne bih znao, ali utiče na nekakvu unutrašnju promenu i bez 1254861357 „pravila“… 🙂

~

Hajdi – Johana Špiri

Ako ste se dohvatili romana sa odgovarajućim brojem stranica, a ne slikovnice ili neke skraćene verzije, složićete se da je jednako i dobro i loše čitati je sa sedam-osam godina. Ima baš tužnih delova, ali, valjda je i to bitno naučiti. U svakom slučaju prelepa knjiga (ne mislim na korice).

~

Zločin i kazna – Fjodor M. Dostojevski

Aha, aha, razumem. Ovde se ne radi o konkretnom događaju iz romana koji menja život (bar se nadam) već o kompletnom utisku koji imamo na kraju čitanja ovog grandioznog dela. Čitava tranzicija kroz koju prolazi raskoljnikov od prve do poslednje stranice utiče i na nas dok ga pratimo, pa sad – od nas ispadne ili Napoleon ili vaš.

~

Nijedna…

Iz nekog razloga, pored ovog zapisa stoji tužić, da ne kažem tužni smajli. Mislim da ovo ne znači da onaj koji je ovo napisao nije pročitao nijednu knjigu, već mu prosto nije promenila život – dozvoljeno je prosto uživati u čitanju. Interesantan odgovor.

~

Toliko od nas ovoga puta, čitajte nas sledeće nedelje jer vam pišemo o našem omiljenom štivu iz ženskog pera.
A do tada, čekamo vas u Zmaj Jovinoj 22, u pasažu, u podrumu,

 

Vaša Knjižara Most #SVIUMOSTU